RST 10 - FINALE / Tranz vs. Djecak

[Mak]

Veliko finale dakle... ovdje cemo prije svega da se oslonimo na kreativnost takmicara i ostavit vam sto vise slobode. Dakle limit za linije nemate, rok za prvog takmicara je 4 dana od 00:00h. Idemo redom Tranz baca prvi dio (zaplet price), djecak se nadovezuje, tranz odgovara, djecak zavrsava. Pisete skupa pricu, na sudijama je da odluce ko je bolje odradio svoj dio...

Puno srece i pruzite nam dostojno finale!

[Tranz]

Vidim snijeg, kilometre ničega i brdo papira
Šta mi se kupi po stolu ispod konzervi piva
U ovoj rupi i frižider priča, tu sam da mislim
Kad treba okrenut broj ljudima u firmi
Ne raspitujem se o poslu nit tražim sranje
Sa bijelim odijelima što redovno kasne
U zbrke hodnika ispod zemlje gdje još idem
Jedino da provjerim dal su pogasili mašine
ne znam za eksperimente, život običnog čuvara
se sastoji od otvaranja vrata i punjenja stalaža
Sve što stoji u ugovoru se trudim ispunit na vrijeme
Kad treba pokupit platu i napustit probleme
Imamo kamere postavljene oko objekta u slućaju
Da nečije zanimanje preraste volju u trčanju
Zato i ne pitam, žta lupa pod daskama poda
Čuvaj. Pritišći. Ko zna ko se danas igra Boga.


Digao sam se iz sobe, sa prvim vriskom sirene
Zgrebao krmelje i usput zapeo za krevet
Ko i svake srijede? Ključ je već u bravi
Krenuo sam vani pokupio kapu i kao radim
Bar dok nadzornik ne prodje i slegne ramenima
ženi preko puta sta se naivno smješkala
Smjena je gotova, moram nazad na radno mjesto
Onaj lik od sinoć je opet ostavio greškom
Spisak radnika pored prozora gdje je valjda
Zapalio kad su svi već otišli spavat
Slučajno sam cuo naučinke u liftu dok su pričali
Da su elektromagnetni valovi ispod zemlje ispali
Opasni za radnike, mada ne znaju poslijedice
i pomoć s vana u ovim uslovima kasno stiže
Srijeda. Sjeo sam za sto, da dovršim kafu
Što mi je donijela cura iz sprata nize, negdje na kraju
Prije no što mi je promašila kancelariju dvaput
I opet pitala dal pijem gorku il slatku
Kako god magleno poznato, zvukovi u podzemlju
Srijeda je i znam ko ce uletit tražit opremu.
helikopter DA, znao sam da dolazi, PAŽNJA
Stepenica, još samo da pritisnem na alarm
Upali su kroz glavna vrata, ljude koje svaki dan gledam
Sam jedino još gledo kroz rupe od šrapnela
Naši su pokupili opremu, iako je bilo gotovo
Srijeda je, znao sam kako zaustaviti, Ponovo.

Digao sam se iz sobe, sa prvim vriskom sirene
Zgrebao krmelje i usput zapeo za krevet
Ko i svake srijede?

[Djecak]

Ne opet!Jebemu,valjda imam viši cilj
jer bog je stavio ovu srijedu na ripit
Ponovo ista priča,moram promjeniti taktiku
Uvijek se oduzmem u akciji,al' sad ću napravit' razliku
Ovo je vojni labos,radoznalost nije moj problem,al
Nakon 5 dina rada vrijeme je za tajne podzemlja
Napuštena postelja,opeglana uniforma
pozicija,nadzornik prolazi u pola osam
Cura mu se opet smješka i tako je lijepa
šteta što je van moje lige i što nemam
muda da joj priđem,al' ko ga jebe,danas
imam druge ciljeve i za ostvarenje plana
moram bit' neprimjećen,oni dolaze za dva sata
Ovo ću riješit' sam jer ko će slušat' glupog čuvara
još kad počne objašnjavat da mu se dan ponavlja
i zato zna da će uletit' likovi sa bombama
Misliš da će dobit' razumjevanje i zvanje junaka?
- Samo mogu dobit' etiketu ludaka...
Nadzornik odlazi,nastojim pronaći šifre
koje otključaju lift za bijele mantile
Kratak pogled na spise,sladak okus pobjede
već kucam te brojeve,tako je lako kad te podcjene
Silazim u hodnike,sci-fi katakombe
Tražim vrata glavne laboratorije
Šta očekivat'?Robocop sranja?Možda Bombe
za slučaj da rusvaj opet počne?
Dosta nagađanja,helić će uskoro sletit'
Imam još sat vremena da ih spriječim
a i naučnici uskoro pune prostorije
zato je bolje da što brže iz laboratorije
izvadim spas iako ne znam šta je tajna
Stisak dugmeta otvara hermetička vrata
Znanstvena fantastika,ne mogu vjerovat' očima
sad se treba znat' snaći sa novim moćima
Savršeno riješenje za moj jebeni problem
Ako ovo ne spasi dan,ne znam šta hoće

[Tranz]

Znaju gdje sam, grebu po šalterima alarma
Čujem buku sta mi krvne ćelije rastvara
Još malo, ova vrata kao da rade protiv mene
U sceni gdje polako dolazim do kraja pjesme
I treba se bacit ispod, pa šta god me čekalo
Bol u vratu, rešetke i moj odraz u ogledalu

Stražari, ludi psi ni ne znaju da će uskoro
Hodati po njihovim tijelima, i ako pustimo
samo minut, ovaj dan bi mogao biti još jedan
U nizu poturenih nogu i padanja iz sjedla
Gledam ih vani iz zatvora, iza zidova stoje
I uprkos lupanju jedino čujem svoj odjek
Riječi šta im ponavljam, da ćemo svi umrijet
Ako ne spriječe napad i izvuku ljude iz ove rupe
Srijeda je. Poslali su jednog kao da me ispituje
Da li sam normalan? Ne, al znam ako ne pristaneš
Nagovorit ostale da pokupe oružje i bježe
Za pola sata neće biti važno koliko stegneš
Ovu špagu oko mojih ruku, vjerujem da s razlogom
sjedim, u bjesnilu, i naravno sve što je nastalo
je rezultat odluke pa brate ti vidi hoćes me pustit
da upotrijebim što god vašim naučnicima kruži
od analize do poslijedica, al sigurno su znali za danas
i nemam pojma što sam baš ja morao proci kroz vrata..

Ušao je jedan od bijelih odijela, zaustavio kasetu
Reko bez snimanja, da još jednom objasnim štetu
Koja bi se desila u slučaju da ništa ne dohvate
Počeo sam sa srijedom, gdje sam sreo ostale
Doživljavam isti dan, umro sam stotite puta
da bih se probudio u netaknuto, zavezanih usta
al vremenom sam primjećivao da svi oko mene
možda nesvjesno pokušavaju da me spreme
za napad sto počinje za 20 minuta, nemam pojma
al to što razvijate u laboratoriju je riješenje spora
ne znam kako, nit uopšte šta radite, mada hvala
zbog vas živim u tudjim glavama i svaka tačka morala
se krši sa svime što se meni desilo pa ostaje
da me vodite u sobu gdje su počele obmane

Činilo se da sluša, il bar je hodao s takvom facom
kad je naredio vojniku da me pusti i strga špagu
krenuli smo konačno, znam da nemam vremena
za priču nit tačne rezultate njihovih skenera
helikopter će biti tu, srijeda želi odradit svoje
i neću sutradan opet da doživljavam iste more
stigli smo do vrata, rekao je ne zna kako mogu
pomoć nit cemu služi taj željezni obruč
zabijen u stijenu što proučavaju već godinama
nit izvor energije na čiju snagu se oslanjala
cijela operacija, al valjda zato stojim ovdje
skočio sam, okrenuo obruč, i čekao da prodje.

[Djecak]

Skupim muda.Pokrenem obruč.
Sve se okrene na lošu noćnu moru
Zemlja ubrzava.Slike u bluru su sjebane
Mučnina.Tlo pod nogama nestaje
Vrijeme ide u nazad

Dolazim sebi.Trudim se spoznati svijet i
jednostavno sam se morao sjetit':
crna soba,strah igra u kostima
scena koja se vrtila prije pet godina...
Neudobna stolica,još neudobnija odluka
Za nekog sa samo srednjom ovo je životna ponuda
"Tu imaš stan i hranu,uz to i dobru platu
Jednostavan posao,ali obrati pažnju
ovo je tajni labos,zato moraš bit' spreman
da držiš jezik za zubima i slijediš naređenja.
Ne budi znatiželjan,ne treba da te zanima
zašto naučnici ne izlaze iz labosa danima."
Nastavila je pričat',al' tad sam prestao slušat'
jer sam taj govor vrtio već milion puta.
Morao sam ga zapamtit' jer taj tren liječi me
Samo tad mi je rekla više od jedne rečenice
Ta ljepotica sa šaltera preko puta mog mjesta
ista ona ša je nadzorniku prodavala smješak.
Ista ona zbog koje sam uvježbavao govor
al' na kraju dana nisam im'o muda za prodor.
Dobro,daje mi ugovor i traži mi potpis
uzimam tren da je pogledam u oči

Likovi iz helikoptera će svakako doći
i uzeće ono po što su došli
Iskorisit' te moći i sve nas unakazit'
ali ako ja spasim svijet ša će Supermen radit'?
Ustvari,moj život je taj koji je sjeban
dok čekam svog super junaka da me riješi problema


Izvini,al' izgleda da ovo i nije moj posao
sve mi se to čini poprilično dosadno
nikad ne bih uživao u takvom radu
al' zajebi to,šta misliš da odemo na kafu?

Jebeš svijet.Ne želim ga mjenjat'.

[Scriptor]

Mislim da je ovdje prvi tekstopisac imao nešto teži zadatak jer je morao otvoriti priču i osmisliti neki okvir koji bi dozvoljavao relativno dugačku razradu fabule. Tranz je to solidno odradio, filmski, možda malo previše prozno s obzirom na dužinu cijele priče i formu koju nalaže rep tekst. S druge strane, Djecak nije imao taj teret početka na leđima, nekako mi se čini da se uvijek lakše nadovezati, ali neovisno o tome, napravio je to dosta dobro i uletio sa puno tečnijom formom. Osjetio sam napetost situacije, jer Tranzova perspektiva mi je bila kao laid back naracija, iako u prvom licu, a Djecakova više na licu mjesta s puno solidno dočaranih misli i pitanja koja se javljaju u umu čovjeka dok proživljava zamišljenu situaciju. Zato sam sklon dati svoj glas Djecaku. Kraj mi nije baš sjeo, malo je nategnut čini mi se, ili kao da je nastao u nedostatku inspiracije, ali općenito su mi njegovi dijelovi zanimljiviji i napetiji. Tranz je isto dobro odradio svoje dijelove, bez sumnje, i kažem, uvijek je taj prvi tekst opterećen kojekakvim uvjetima postavljanja teme. Djecakove tekstove sam bolje doživio pa, s obzirom da moram, izdvajam njega kao nešto boljeg ovdje.

Općenito, čini mi se je sve ovo bespotrebno dugo, i da se neka konkretnija priča utopila u količini slova i stihova. Ovo je kulminacija proznih tendencija turnira , doduše, pretpostavljam da to dijelom proizlazi iz sistema po kojemu je ovaj krug funkcionirao.

[matej]

Glas Djecaku.

Ne znam kako ste zamislili ovo finale, al se meni ovo uopce ne svidja. Prvo Tranz je imo tezi posao, drugo barem po meni, i Djecaku se mozda bilo tesko nadovezat, znam da bi meni bilo, posto mi ne sjeda Tranzova pricha. Sto se tice tekstova, Djecakovi tekstovi su mi se vide svidjeli, zato jer su nekako popunjeniji, imaju "masu", lakse za pratiti radnju.. Chestitam svima klap klap

[Mak]

Cestitamo djecaku na pobjedi!!!