Toliko sam stvari naucio od vas, da ponekad
Pomislim da nisam samo tudja marioneta
Pa obucem krpeni kostim, nesto sasvim jednostavno
Dodam mu komadic duse i ne prepadnem se nepoznatog
Nismo ostali isti, citajuci drugacija djela
Vjecito razocarani, vjecito umorni od svega
Pa trazis smisao sebe u jednom trenutku
Kako bi zakopao citavu vjecnost u tu sekundu
I da, naucio sam toliko stvari od vas
Al bojim se da nisam naucio Boga
Da mi dozvoli da na trenutak pretrcim prepreke
Pa makar taj trenutak bio kratak kao nevrijeme
U ljetnim danima, kad nemas vremena za odmor
I popodnevnu kafu, pa ne uspijes reci sve sto bi mogo
Al bi definitivno mislio sve sto kazem
Kad sa devetnest, dvadesetu osjecam ko kamen
Pa oprosti mi, jer ponekad postanem previse hrabar
I kazem ti sve u lice i pokajem se za dan dva
Jebiga, uvidjam greske, nije to samo brzopletost
To je onaj nagon da zabrljas sve sto si poceo
Pa hvala vam na svemu, valjda sam naucio
Da necu upoznat ljude koliko god se trudio
Da necu upoznat sebe koliko god stario
Jer ce uvijek nedostajat ono malo da bih shvatio
Ljubav se ne gaji u vrtu, a ne umijem da te volim
U trapavom hodniku jos trapavijeg kosmosa sto broji
Dane u satima, sate u minutima, a sekunde su prekratke
Da shvatim da te trebam, jer prerano nestanem…